IN MEMORIAM
Od početka osnivanja i rada kluba sada već davne 1980., kada je tenis igralo ne više od trideset članova i poneka dama, kada i nije bilo neke evidencije o članstvu i članarini pa do danas kada evidentiramo preko tristo članova, neki pojedinci su ostavili neizbrisiv doprinos. U životu kluba posebno je bilo ugodno biti u njihovom društvu u mnogim teniskim trenucima i van tenisa. Svakako nam je čast što smo bili dio tog vremena i možda nastavili provoditi neke njihove ideje. Zato smo htjeli na našoj stranici ostaviti i pisani trag na te divne prijatelje koji su svojom osobnošću i radom doprinijeli da klub bude, izgleda i ima značaj kakav ima danas.
Nikola Bagarić,dr. med. (1943.-1998.)
Rodio se u Vinkovcima 1943., gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. U Novom Sadu završava Medicinski fakultet i kasnije postaje vrstan pulmolog i kao takav radi do svoje smrti u vinkovačkoj bolnici. U mladosti je bio jedan od najboljih rukometaša u RK „Lokomotiva“, a svoj sportski duh i organizacijske sposobnosti prenio je i na tenis. Osnivač je Teniskog kluba Vinkovci 1980. Veliki doprinos dao je kao idejni pokretač organizacije turnira koji su odredili značaj i prepoznatljivost kluba: Borotra cup 1983., Pojedinačno prvenstvo Hrvatske 1986., Galea cup 1987., Prvenstvo Republike Hrvatske do 14. godina 1987., Nec World Youth cup (svjetsko tenisko omladinsko prvenstvo – STOP) 1990. Pored svih ovih prvenstava pokretač je danas najdugovječnijeg i najpoznatijeg prvenstva u klubu i van naših granica, pod nazivom „Festival tenisa“. U svakom pogledu Bagara kako smo ga svi zvali svojim sposobnostima, nastupom i šarmom ostavio je najveći doprinos jednog člana u povijesti kluba. Umro je 1998.
Vjekoslav Vučevac,dipl. ing. (1964.-1994.)
Rodio se u Rokovcima 1964. Završio je Gimnaziju te glazbenu osnovnu školu u Vinkovcima. Bio je jedan od najtalentiranijih dječaka (svirao gitaru) u bivšoj državi te osvojio 1. mjesto na državnom natjecanju u dobi od 11 godina. Aktivno je igrao i odbojku. Nakon srednje škole završio je studij Geodezije u Zagrebu i potom otišao živjeti u Austriju. Zaposlio se u struci i radio u Badenu kod Beča. Umro je iznenada s 29 godina u srpnju 1994. godine. Jedan od prvih stalnih članova koji je radio na izgradnji kluba od samog početka.
Mr. sc. Mile Petrić,dipl. ing.
Rodio se u Slatini, a osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Vinkovcima. Diplomirao je 1963. na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu, a magistrirao 1974. na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu. Od 1965. radi na Višoj poljoprivrednoj školi i Poljoprivrednom fakultetu u Vinkovcima gdje je bio upravitelj Zavoda za mehanizaciju, agrotehniku i meliorizaciju. Tijekom radnog vijeka radio je kao vanjski suradnik-predavač na Poljoprivrednim fakultetima u Osijeku, Zagrebu i Novom Sadu, a kao znanstveni savjetnik angažiran je na Institutima za poljoprivredu u Zagrebu i Zemunu. Sudjelovao je od početka u izgradnji i osnivanju Teniskog kluba Vinkovci, a 1984. bio je i predsjednik kluba. Umro je 1996. godine.
Mijo Stjepanović (1951.-2000.)
Rodio se u Komletincima 1951. Po zanimanju je bio automehaničar s dugogodišnjim radnim stažom koji je prekinuo odlaskom u oružane snage Republike Hrvatske u listopadu 1991. Na dužnosti zapovjednika desetine od infarkta umire na slobodnom trčanju u prirodi. Za zasluge je promaknut u stožernog narednika i odlikovan Spomenicom domovinskog rata i Spomenicom domovinske zahvalnosti. Umro je 2000. godine.
Mijo Janković – Mišo, dipl. ing. (1935.-2001.)
Rodio se u Vinkovcima 1935. Osnovnu školu i Gimnaziju završava u Vinkovcima, a šumarstvo na Sveučilištu u Zagrebu gdje diplomira 1962. Tijekom radnog vijeka bio je rukovoditelj u Šumariji pa pomoćnik i upravitelj Šumarije Vinkovci. Zbog svoje stručnosti bio je savjetnik i rukovoditelj plana na razvoju UŠ Vinkovci, a 2000. g. odlazi u mirovinu. Svestran sportaš u nogometu, kuglanju, stolnom tenisu, šahu i naročito tenisu. Umro je 2001. g.
Dr. sc. Pero Savić,dipl. ing.(1944.-2002.)
Rodio se u Gradištu kod Županje 1944. Gimnaziju završava u Vinkovcima, a Tehnološki fakultet u Zagrebu. Magistrirao je i doktorirao na kemijskom odsjeku. Radio je na odgovornim funkcijama u Tuzli u tvornici soli Sodaso. U TK Vinkovci igrao jedno vrijeme u zimskoj ligi. Umro je 2002. godine.
Prim. dr. Ozren Koščić (1936.-2007.)
Rodio se u Triblju kod Crikvenice 1936. U Vinkovcima završava osnovnu školu i Gimnaziju. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a od 1961. pa sve do smrti radi u vinkovačkoj bolnici. Kao specijalist urologije u vinkovačkoj bolnici osniva urološki odjel koji je među prvima u Hrvatskoj. U TK Vinkovci od samoga je početka, a svojim šarmom ostavlja neizbrisiv trag u klubu kao i u društvu liječnika tenisača Slavonije i Baranje gdje je bio predsjednik 24 godine. Svojom osobnošću i ugledom dao je zapažen doprinos u Građanskom društvu „Moji Vinkovci“ kojemu je bio i prvi predsjednik. Umro je 2007. godine.
Vlado Vrdoljak (1958.-2009.)
Rodio se 1958. u Derventi. Srednju školu završio je u Vinkovcima, a školu za prometnika završava u Zagrebu. Na Željeznici radi do dana 19.09.2009. kad na teniskom terenu Tenis kluba „Lajkovac“ od infarkta umire u susretu tenisača željezničara Srbije i Hrvatske u 52. godini života.
Gojko Panjković,prof. (1936.-2010. )
Rodio se u Vinkovcima 1936., gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na grupi jugoslavenska književnost i srpsko-hrvatski jezik. Zatim je specijalizirao na djelu Josipa Kozarca „Slavonske šume“. Kao gimnazijalac igrao je tenis u Vinkovcima još prije osnutka današnjeg kluba. Sudionik je svih zbivanja i radnih akcija od početka rada i osnivanja Teniskog kluba Vinkovci. Umro je 2010. godine.
Ivan Knezović,dipl. ing. (1974.-2013.)
Rodio se u Vinkovcima 1974. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Vinkovcima, a Elektrotehnički fakultet u Zagrebu. Radio je u Hrvatskom telekomu, a kasnije u svojoj privatnoj firmi. Zaljubljenik u tenis u kojem je stekao veliki broj prijatelja. Tragično nastradao 2013. u svojoj 40. godini.
Stjepan Cerovčec-čika Stevo (1929.-2014.)
Stjepan Cerovčec, kako smo ga mi od milja zvali čika Stevo bio je vezan za klub od osnutka kluba.Rodio se 11.09.1929 u selu Bedenec, općina Ivanec.Doselio je 1953. godine u Vinkovce, uvijek je govorio kako iz Kluba i Vinkovaca nikuda ne ide.Nažalost preminuo je 2014. godine. Na nagovor dr. Bagarića dolazi za domara kluba odmah po osnivanju kluba 1980. i u klubu ostaje do svoje smrti 2014. Cijeli ostatak života tridesetšest godina svaki dan proveo je u klubu bez i jednog dana godišnjeg odmora i bolovanja. Stekao najveće simpatije članova kluba i svih tenisača koji su dolazili u klub iz svih krajeva Hrvatske. Za svoj doprinos u klubu povodom tridesete godišnjice kluba 2010. nagrađen Zlatnom plaketom. Jedan od rijetkih za koje smo rekli da je posvetio život klubu.
Josip Maršić, dipl. ing. (1944.-2016.)
Rodio se 17. 02. 1944. u Strizivojni. U Vinkovcima završio Gimnaziju i Višu poljoprivrednu školu, a Poljoprivredni fakultet u Sarajevu. U sportu aktivan od najmlađih dana i jedan od najzaslužnijih u povijesti NK „Šokadija“ iz Strizivojne, a uspješno igrao u NK „Spačva“ Vinkovci. Napustio nas je 2016.
Zvonimir Nikolić-Nona (1954. – 2017.)
Jedan iz redova onih koji su posebni po više kriterija. Kao profesor tjelesnog odgoja kako se to u ono prošlo vrijeme govorilo, a radeći u školi koji su bile blizu kluba kao da je bilo određeno da dođe igrati u klub. Ne samo da dođe nego da postane sastavni dio kluba u životu, radu tenisu i onome što nazivamo, živi za klub. Razgovori u struci i sve vrijeme pred nama nisu ni mogli naslutiti da će jednog dana Nona biti sportaš i tenisač koji je svojim radom i angažmanom zadužiti klub i još izgraditi i voditi drugi klub pod nazivom „Tehničar“. Sport mu je bio u krvi i više godina je golman u Rukometnom klubu „Lokomotiva“ u Vinkovcima i kasnije trener. Više godina organizator je gradskih i županijskih prvenstava, a doprinos je dao i u održavanju Prvog prvenstva prosvjetnih radnika. Sudjeluje godinama u radnim akcijama u uređenju kluba pred početak sezone igranja. Radio je u klubu kao teniski trener, što je profesora sportske struke bilo normalno. Animirao je učenike za radne akcije i tenis, tako da je slijedom toga jedan broj učenika kasnije postao član kluba.Bio je vrsni profesor u Tehničkoj školi Ruđera Boškovića i trener kluba.Umro je odposljedica moždanog udara 2017.
Miljenko Dikanić Dik
Miljenko je sav život posvetio željeznici od prometnika do dipl. ing prometa, a posebnu ljubav je imao prema Bosutu, stolnom tenisu (s uspjesima na državnom rangu) i tenisu. Organizacija teniskih turnira željezničara nije mogla bez Miljenka. Za te zasluge 2011.dodijeljena mu je Zahvalnica Teniskog kluba „Vinkovci“ i Hrvatskih željeznica.
Vladimir Stričević – Strile
1944. – 2021.
Rodio se u Vinkovcima, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Sav svoj sportski život posvetio je tenisu i radu s mladima, a u kasnijoj dobi i podučavao teniske početnike – veterane. U promidžbi tenisa i kasnijeg osnivanja kluba sudjeluje još prije ponovnog osnivanja kluba 1980. godine. Davne 1956. bio je prvak Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke.
Doprinos Strileta u svih četrdeset godina našeg kluba od početka kada je član Osnivačkog odbora 1980. godine, kasnije predsjednik kluba, dugogodišnji trener od najmlađih uzrasta djece i veterana bio je njegova odrednica života u klubu i za klub. Više godina uspješno je vodio tenisku ekipu kluba i Veteransku ligu Slavonije.
Ulazio je godinama u red najboljih igrača u Slavoniji i svakako najbolji igrač tenisača veterana u svom vremenu. Blage naravi i susretljiv zaslužio je simpatije mnogih članova svih slavonskih klubova, a posebno našeg kluba.
Za njegov nesebičan doprinos Teniski klub „Vinkovci“ odužio mu se posebnim priznanjima. Nagrađen je Zlatnom plaketom teniskog kluba i proglašen Počasnim članom kluba.
Strile će svakako ostati u najljepšoj uspomeni generacija tenisača u Vinkovcima.
Dr. Josip Dolanski
1942. – 2020.
Rodio se u Vinkovcima, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Medicinski fakultet završava u Zagrebu i sav svoj vrlo uspješan liječnički staž je u svom gradu.
U povijesti kluba dr. Dolanski ulazi u red onih koji se po svome djelovanju značajno razlikuje svojim doprinosom. Teniski sport u Vinkovcima bilježi njegovo aktivno sudjelovanje i prije ponovnog osnivanja sada već davne 1980. godine. Kao prvi predsjednik pokreće niz akcija za oživljavanja članstva i animiranja teniskog sporta među liječnicima Vinkovaca i šire u okruženju, a kasnije godinama sudjeluje u radu i društvenom životu kluba. U svom radu za razvoj teniskog sporta liječnika i medicinara upisan je kao pokretač teniskih susreta i prvenstava. Sudionik je svih prvenstava, a dok je bio mlađi i Svjetskih prvenstava liječnika. Osvojio je u svojim kategorijama sve što se moglo osvojiti u parovima i pojedinačno.Sudionik je na mnogim svjetskim prvenstvima liječnika u pojedinačnoj kategoriji i kasnije u parovima. Putovao je u Njemačku, SAD-e, Maltu, Italiju, Japan, Češku, Slovačku, Indoneziju (Bali), Poljsku, Mađarsku i posebno na prvenstva u Bolu na otoku Braču i Umagu.Za njegov doprinos u razvoju i promidžbi kluba dobitnik je Zlatne plakete kluba 2010. i proglašen Počasnim članom kluba 2017.Dr. Dolanski je kao osoba bio blage naravi, smiren, uvijek u ophođenju kulturan i posebno veliki ljubitelj slikarske umjetnosti. Njegova kolekcija slika zaslužuje svaku pažnju. Svoj veliki doprinos dao je u Građankom društvu Moji Vinkovci čiji je predsjednik bio punih deset godina od 2007.
U liječničkoj struci izuzetno cijenjen, a u ratnom vihoru kao liječnik i voditelj bolnice dao je doprinos koji se ne može lako opisati.Ako ima ljudi koji svojim humanim radom, doprinosom i šarmom ostaju u najljepšoj uspomeni generacijama u Vinkovcima i Teniskom klubu „Vinkovci“, onda je to sigurno dr. Josip Dolanski.
IVO MLINAR
1946. – 2020.
U godini epidemije korone napustio nas je Ivo Mlinar iz Jarmine. Osnovnu školu završio je u Jarmini, a srednju majstorsku školu za zidara u Vinkovcima.
Aktivno s cijeli život bavio sportom, a skoro tri desetljeća igrao je tenis u našem klubu, gdje je uglavnom igrao u parovima ljetne i zimske lige.
Tih, miran, nenametljiv i nadasve društven i uvijek spreman za igru ostavio je trag dobrog prijatelja.
